Le Grand Café postoji kao da ga niko nije zamolio da se promijeni. U njegovom prostoru sve je već odlučeno davno prije nego što si ti uopšte sjeo. Mesing, ogledala i ta precizna teatralnost francuskog interijera ne pokušavaju biti “lijepi” u savremenom smislu te riječi. Oni su jednostavno tu, kao arhiv navike koja je preživjela trendove bez da ih je ikada ozbiljno uzela u obzir. U stilu koji podsjeća na Joan Juliet Buck, ovakvo mjesto se ne opisuje nego posmatra kao da se gleda kroz staklo koje zna više nego posmatrač. Svaki pokret osoblja ima disciplinu starog svijeta, ali bez sentimenta. Nema potrebe za toplinom u komunikaciji, jer prostor već odrađuje taj dio posla. Ljubaznost je ovdje forma, ne emocija. I onda se dogodi ono najopasnije za savremenu publiku: ništa se ne dešava da bi impresioniralo. Upravo zato sve izgleda impresivno. Pariz u ovakvom kadru ne objašnjava sebe, jer bi to bilo ispod njegovog nivoa. On jednostavno ostaje stabilan, kao da je estetika bila nusproizvod, a ne cilj. #mindjournal #legrandcafe #lifestyle #paris #life